Ta(h)ara


Pojam ta(h)ara hebrejskog je podrijetla i jedan u nizu termina koji se odnose na židovske običaje uz ispraćaj pokojnika. Označava ritualni obred pranja preminulog člana zajednice, što je potrebno obaviti prije pokopa.

Foto: Pixabay.com

Foto: Pixabay.com

Priredio: Dražen Kustura

Običaj ta(h)are za umrloga člana Izabranog naroda svoje utemeljenje ima u Starome zavjetu, točnije u Knjizi Propovjednikovoj gdje se, između ostaloga, kaže da će svaki čovjek s ovoga svijeta otići onako kako je na njega i došao: „Gol je izišao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese“ (usp. Prop 15,4).

Kako je ustaljena praksa da se dijete neposredno nakon poroda okupa, isto tako je propis među židovima da se pokojnikovo tijelo opere prije ukopa. To ritualno pranje obično obavljaju članovi Hevra kadiše, u zasebnim kućama ili prostorijama u kapeli na samome groblju.

Oni koji čiste mrtvo tijelo pokojnika nazivaju se rohacim te se oni prema njemu moraju odnositi s najvećim mogućim poštovanjem. Sam obred odvija se u nekoliko koraka: najprije se pokojnik položi na kameno ležište na koje se prostre plahta. Nakon toga se toplom vodom polijeva svaki dio tijela, počevši od glave pa sve do nogu. Također se kosa opere, a nokti očiste. Plahta na kojoj je mrtvac položen služi za njegovo sušenje kako se njegovo tijelo ne bi dodirivalo rukama. Poslije pranja tijelo se umota u čiste plahte, dobro osuši te mu se tek tada oblači odijelo u kojemu će biti pokopan.